Loading

Bakar kao neophodni mineral

Bakar je normalan sastojak krvi i esencijalni mikroelement. U ljudskom organizmu ga najviše ima u jetri, mozgu, srcu i bubrezima. U mišićima ga ima u manjoj koncentraciji, ali s obzirom na njihovu veliku masu, na mišiće otpada 40 % ukupnog bakra u celom organizmu.

Ovaj mineral predstavlja sastavni dio brojnih enzima, pa ukoliko ga nema dovoljno dolazi do poremećaja određene enzimske aktivnosti. Bakar je, primjera radi, sastojak enzima superoksid-dizmutaze koja štiti organizam od djelovanja slobodnih radikala. Važno je naglasiti i da učestvuje u sintezi pigmenta melanina i hormona srži nadbubrežne žlezde, odnosno adrenalina i noradrenalina.

Gdje ovog minerala ima najviše?

Bakra ima u različitim namirnicama, ali prvenstveno u onim životinjskog porekla, osim u mlijeku. Posebno bogate namirnice bakrom su školjke, iznutrice, meso, čokolada, orašasti plodovi, žitarice, suhe mahunarke i suho voće. Dnevno se ishranom unosi između 0,6 i dva mg. Ovo je važno kao podatak jer je iskoristljivost bakra veća ukoliko je unos nizak, dok se povećanjem unosa iskoristivost smanjuje. Praktično, organizam sam reguliše snabdijevanje potrebnim količinama ovog elementa iz hrane, bez obzira na neravnomijeran unos. Deficit bakra javlja se polako, jer se u većoj količini čuva u jetri. Potrebno je mnogo vremena da se iscrpe sve rezerve, tako da kod zdravih osoba koje se normalno hrane deficiti nisu primećeni.

 

Stečeni manjak bakra

Ako su genski mehanizmi koji nadziru metabolizam bakra normalni, prehrambeni manjak rijetko uzrokuje klinički značajniji manjak bakra. Jedini opisani slučajevi su kvašiorkor, trajni dojenački proljev (obično povezan s prehranom ograničenom na mlijeko), teška malapsorpcija (kao kod sprue) te pretjerani unos cinka. Manjak može izazvati neutropeniju, poremećenu kalcifikaciju kosti i hipohromnu anemiju koja ne odgovara na nadomještanje željeza.

Dijagnoza se zasniva na niskim razinama bakra i ceruloplazmina. Liječenje je usmjereno na uzrok manjka, a primjenjuje se bakar u dozi od 1,5 do 3 mg/dan PO (obično u obliku bakrenog sulfata).

Nasljedni manjak bakra

Nasljedni manjak bakra (Menkesov sindrom) se pojavljuje u muške djece koja naslijede mutirani, X (spolno) vezani gen. Incidencija iznosi oko 1 na 50.000 živorođene djece. Simptomi su teško umno zaostajanje; povraćanje; enteropatija s gubitkom bjelančevina; hipopigmentacija; promjene na kostima; rupture arterija te rijetka, kruta ili kovrčava kosa.Uobičajeno je liječenje primjena bakra (u obliku bakrenog sulfata).

Stečena toksičnost bakra

Stečena toksičnost bakra može nastati zbog unosa ili apsorpcije prevelike količine bakra (npr. zbog unosa kisele hrane ili pića koje je dugo stajalo u bakrenoj posudi). Može doći do gastroenteritisa s mučninom, povraćanjem i proljevom koji prolazi spontano. Teža toksičnost nastaje zbog unosa (obično sa samoubilačkom namjerom) bakrene soli u gramskim količinama (npr. bakrenog sulfata) ili zbog apsorpcije velikih količina putem kože (npr. ako se kompresama natopljenim otopinom bakrene soli prekrivaju velike površine opečene kože). Može doći do hemolitične anemije i anurije koje mogu biti smrtonosne.

Indijska ciroza dječje dobi, ne–Indijska ciroza dječje dobi te idiopatska toksičnost bakra su vjerojatno ista bolest kod koje višak bakra izaziva cirozu. Čini se kako se sve uzrokovane unosom mlijeka koje je bilo kuhano ili pohranjeno u korodiranim posudama od bakra ili bronce. Nedavna istraživanja ukazuju kako se idiopatska toksičnost bakra može razviti samo u djece koja imaju nepoznat genski poremećaj. Dijagnoza se obično postavlja biopsijom jetre, koja pokazuje hijalina Malloryjeva tjelešca.

Nasljedna toksičnost bakra

Nasljedna toksičnost bakra (Wilsonova bolest) dovodi do nakupljanja bakra u jetri i drugim organima. Razvijaju se simptomi od strane jetre i neurološki simptomi. Dijagnoza se zasniva na niskoj razini ceruloplazmina u serumu, povećanom izlučivanju bakra mokraćom i, ponekad, ishodima biopsije jetre.

Wilsonova bolest je progresivna bolest metabolizma bakra koja pogađa 1 osobu od 30.000. Bolesnici su homozigoti za mutirani recesivni gen, smješten na kromosomu 13. Heterozigotni nosioci, koji čine oko 1,1% populacije nemaju simptoma.

Bakar se nakuplja u jetri, s početkom nakon rođenja. Razine bakrene bjelančevine ceruloplazmina u serumu se smanjuju. Razvija se fibroza jetre, koja dovodi do ciroze. Bakar iz jetre izlazi u krv, a potom u druga tkiva.

Izvor: msd-prirucnici

Dobre Kalorije
Right Menu Icon