Gorušica nosi mnoge blagodati

Uzgoj gorušice bio je poznat od davnina, već nekoliko stoljeća prije naše ere, a koristili su je i u starom Rimu.

Najznačajnija ljekovita tvar je glikozid sinigrin, koji se u vodi uz sudjelovanje enzima mirozina – koji se također nalazi u sjemenci – razgrađuje u gorušičino ulje i grožđani šećer. Osim toga, tu ima još masnog ulja, bjelančevina i sluzi.

Sjeme gorušice koristi se za nadraživanje kože kod upale pore­brice, reumatičnih oboljenja i, uopće, kada želimo postići bolju prokrvljenost kože. Za tu se svrhu na kožu stavljaju zdrobljene sjemenke gorušice s vodom u obliku kaše, ili već priređeni gorušičin mehlem. Može se uzeti i tzv. gorušičino brašno, kupljeno u lje­karnama pod oznakom Semen Sinapis pulvera­tum exoleatum (samljevene sjemenke, od kojih je prethodno odstranjeno ulje). Čisto eterično ulje ne može se koristiti, jer previše nadražuje, ali se može razrijediti alkoholom (Spiritus Sina­pis) i koristiti za utrljavanje.

PRIPREMA OBLOGA OD GORUŠICE: 100 g zdrobljenog gorušičinog sjemena izmiješamo s mlakom vodom u gustu kašu, namažemo na platnenu krpu i stavimo 10 minuta na određeno mjesto (kod upale pluća i bronhitisa na prsa). Nakon toga kožu treba dobro oprati. Kod djece je dovoljno držati oblog samo tri do pet minuta. Gorušičino se sjeme koristi i unutar­njom primjenom kod različitih želučanih i cri­jevnih tegoba. Uzima se na čajne žličice, pospješuje apetit, olakšava čišćenje crijeva, a prepo­ručuju ga i za čir na želucu. Kao lijek možemo uzeti i običan senf jer je napravljen od sje­menki crne gorušice.

Gorušica u narodnoj medicini

Narodna medi­cina gorušicu često upotrebljava. U prvom je redu gorušičin mehlem protiv reume, išijasa i gihta. Značajno se koristi i gorušica u alkoholu, za masažu kod bolova u mišićima, uganuća, iščašenja, i naravno, kod reume. Oblozi od gorušice preporučuju se u liječenju upale bronhija s povišenom temperaturom. Za djecu se priređuju blaži oblozi.

Gorušica kao začin

Prije se smatralo da »za gorušicom poseže samo tko ne zna što je pravi začin«. Ali, novija su istraživanja pokazala da je gorušica jedan od najzdravijih začina uopće. Potiče probavu, naročito masnih jela, njezinom zaslugom jelo ne leži u želucu »kao kamen«, već brzo odlazi u crijevo, koje ga potpuno probavi. U starijih ljudi gorušica olakšava kr­votok, naročito ako je opterećen probavom. Gorušica je zdrava. Ako djeca nemaju apetit, često i sama posežu za senfom, što im ne treba braniti, jer često nagonski uzimaju ono što im treba.

Govoreći ovdje o gorušici, mislimo na senf (slačica, muštarda), kojega kupujemo u trgovini. Pripravlja se po najrazličitijim recep­tima (blagi, slatki, ljuti, žestoki), od sjemena gorušice, koje se najprije ostavilo da fermenti­ra, kako bi se razvilo gorušičino ulje. Bijela gorušica (Sinapis alba L.) ima svijetlo­žuto sjeme, po okusu blaže – ako želite ­profinjenije. Također se koristi za izradu senfa, ali nema ljekovitih svojstava, osim što možda djeluje kao blago sredstvo za čišćenje.

NUSPOJAVE: Aliino gorušičino ulje djeluje jako nadražujuće. Razvija se kod gorušičinih oblo­ga, stoga se ne smiju predugo držati na koži. I tekućina za utrljavanje ne smije biti prejaka, jer mogu nastati upale s mjehurima. Goruši­čino ulje zabranjeno je uzimati samo, a pri­pravke s njima treba upotrebljavati umjereno, kao i senf.

Izvor: Belosa