Loading

Intervju: Prof. Jasminka Ilich-Ernst

Prije određenog vremena u Sarajevu je boravila profesorica Jasminka Ilich-Ernst, stručnjakinja iz oblasti nutricionizma i dijetetike, s kojom smo imali priliku provesti korisne sate i razgovarati o ishrani.

Izuzetna nam je čast da smo imali priliku čuti o njenom životnom i profesionalnom putu.

Rođena je u Sarajevu, gdje je završila svoje osnovno i srednje obrazovanje, kao i Prirodnomatematički fakultet na odsjeku Hemija. Neko vrijeme je radila u struci, a onda ju je život odveo u Ameriku, gdje je stekla dodatno obrazovanje i akademsko zvanje, te mnoge titule iz oblasti nutricionizma. Njena online dostupna biografija duga je čak 55 stranica.

Nemoguće je tako bogat profesionalni opus svesti na nekoliko rečenica, ali smo je zamolili da nam ukratko kaže nešto o sebi.

U Ameriku sam otišla još 1983. godine, u državu Utah, gdje sam na University of Utah uradila magistarski rad iz nutricionizma, a u isto vrijem sam radila i praksu kako bih stekla zvanje registered dietitian (RD). Godine 1991. sam se preselila u državu Ohio, gdje sam na Ohio State University uradila doktorat u saradnji sa Zagrebačkim sveučilištem. Doktorski rad je bio fokusiran na istraživanje razvoja koštane mase kod adolescenata. Akademski poslovi su me dalje odveli na University of Connecticut i najzad na Florida State University, gdje radim kao univerzitetska profesorica već 12 godina.

Na Florida State University prof. Ilich-Ernst nastavila je svoja istraživanja na koštanoj masi i upotpunila ih sa uporednim istraživanjem mišićne mase i masnog tkiva kod starijih žena. Također je osposobila laboratorij za ćelijske kulture gdje na mezenhimalnim stem ćelijama ispituje razne nutritivne uticaje koji mogu djelovati na diferencijaciju ćelija.

Jedan od prof. Ilich-Ernst uspjeha je i milionski projekat od strane američke vlade (United States Department of Agriculture), čija tema se odnosi na gubljenje težine kod gojaznih žena u postmenopauzi.

Istraživanje je uključivalo tri grupe ispitanica, svaka sa nešto smanjenim kalorijskim unosom. Jedna  grupa žena je dobivala kalcij + vitamin D suplemente (tablete), druga grupa je bila podučena kako da  poveća unos mliječnih proizvoda sa niskim udjelom masnoće, a treća grupa je dobivala placebo pilule. Studija je trajala nekoliko godina i obuhvatila je skoro 200 ispitanica. Rezultati su pokazali da grupa koja je uzimala veću količinu mliječnih proizvoda je imala najbolje rezultate. Te žene su lakše i više gubile na težini nego ostale ispitanice koje su bile na istom energetskom unosu. Također, u toj grupi je bio manji gubitak koštane i mišićne mase u toku gubitka težine, a veći gubitak masnog tkiva.

Njena istraživanja ne staju na ovome, nego i dalje nastavlja istraživati koštano, mišićno i masno tkivo, što je bio logičan nastavak dotadašnjih aktivnosti. Istražujući ove tri vrste tkiva dolazi do zaključka da se ona ne mogu posmatrati izolovano, jer su međusobno povezana na više nivoa. Pri tome utemeljuje jedan novi izraz u nauci, Osteosarcopenic obesity syndrome (OSO), koji vremenom počinje da se šire koristi u naučnim krugovima, a predstavlja kombinaciju osteoporoze (gubitak koštane mase), sarkopenije (gubitak mišićne mase) i pretilosti.

Moje studije su pokazale da žene sa OSO imaju znatno manje fizičke mogućnosti u poređenju sa ženama koje imaju samo osteoporozu, samo sarkopeniju ili su samo pretile. Ova umanjena fizička sposobnost im povećava rizik za pad i lomljenje kostiju, a time se povećava smrtnost i invalidnost. Ovaj novi sindrom je sada prihvaćen širom svijeta i mnoge druge studije potvrđuju naše nalaze.

Na pitanje kakvom vidi današnju ishranu ljudi u BiH nije imala baš optimističan odgovor. Primijetila je da se način ishrane i u BiH globalizira i postaje vrlo sličan zapadnjačkoj američkoj ishrani, koju karakteriše unos praznih kalorija i brze hrane.

Sve više namirnica se uvoze sa svih strana svijeta i plasiraju se lokalnom stanovništvu. Na primjer, lično sam se uvjerila da čak i na zelenim pijacama prodaju mnogo voće i povrće uvezeno iz raznih drugih zemalja, a ne sa svojih imanja, kako to kažu. Također, globalni predstavnici fast fooda, kao npr. McDonalds, su jako popularni, naročito među mladima, zamjenjuju tradicionalnu i lokalnu kuhinju.

Ipak, postoje svijetle tačke i nada u bolje sutra.

Ipak, u BiH se još uvijek može naći dobre lokalne hrane, priređene na tradicionalan način, u čemu uživam svaki put kada dođem ovamo. Također sam primjetila da mnogi u BiH, naročito obrazovanije stanovništvo, isto kao i oni u Americi, počinju sve više vjerovati u i konzumirati lokalnu i tradicionalnu hranu.

Obzirom na trend silnih dijeta i njihovu popularnost, naročito među mlađim ljudima, morali smo postaviti pitanje kako profesorica vidi ove trendove; kao dobro rješenje za pretilost ili kao loše pomodarstvo.

 Da, dobro ste rekli, “silnim dijetama”. Ima ih jako mnogo i raznih vrsta, a isto tako i varijacija na istu temu. Mediji onda uzmu neke pa ih populariziraju ili potpuno negiraju. Neke su relativno prihvatljive i “zdrave” (npr. mediteranska ishrana), ali neke druge mogu biti vrlo opasne, kao Atkinsonova djeta koja se bazira na vrlo malom unosu ugljikohidrata (uključujući voće i povrće) i često dovodi do stvaranju ketona u tijelu. Međutim, važno je naglasiti da skoro svaka dijeta koja je zasnovana na smanjenom kalorijskom unosu može prouzrokovati smanjenje težine u početku. Uvijek je problem održati tu smanjenu težinu na duže vrijeme ili za stalno. To se eventualno može postići postepenom promjenom navika, što je mnogo teže. Upravo zbog toga, neke dijete su uspješne u početku, ali neke mogu dovesti i do nedovoljnog unosa ostalih esencijalnih nutrijenata, kao što su minerali i vitamini. Nazalost, suplementi (na primjer vitaminske i mineralne tablete) u takvim slucajevima nisu rješenje za takve nedostatke i ne mogu biti zamjena za izbalansiranu ishranu.

Razgovor smo zaključili jednom opuštenom definicijom pravilne ishrane, koja može poslužiti kao odgovor na sva vaša pitanja o tome šta je „pravilno“, a šta „nepravilno“ u svijetu nutricionizma.

Pravilna ishrana, kao prvo, treba obezbijediti pravilnu kombinaciju energije (kalorija) i nutrijenata. Ona mora biti adekvatna (dovoljan unos energije i nutrijenata), da omogućuje zdravlje, rast, održavanje „normalne i zdrave“ težine i reprodukciju. Mora biti umjerena, ne previše, niti i premalo bilo kojeg od nutrijenata i namirnica u kojima se oni nalaze. Na primjer, pošto su voće i povrće zdrave namirnice, ne treba pogrešno shvatiti da je dovoljno konzumirati samo to. Ishrana mora biti izbalansirana (pravilne proporcije nutrijenata) i raznovrsna, što znači da redovno uključuje hranu iz svih grupa namirnica.

Razgovarala dr. Safija Softić-Namas

Dobre Kalorije
Right Menu Icon