Loading

Naše meso je zdravo, jer bh. stočari nemaju novca za skupe hormone

“Ono si šta jedeš“, rečenica koju je 1926. godine izrekao i napisao Anthelme Brillat-Savarin, francuski advokat, koji se proslavio kao gastronom, čini se da je, kao nikada do sada, dovedena u pitanje.

S jedne strane, sve je više namirnica sumnjivog porijekla, hrane koja je zatrovana svim i svačim, a s druge sve je manje onih koji uživaju u obrocima. Savremeni način života i trka s vremenom, učinili su da su mnogi, ne samo pojedinci, nego i čitave porodice, iz jelovnika istisnuli prvi dnevni obrok, da se drugi sveo na hamburger, suhu kiflu ili kesicu čipsa, a da večera mnogima služi za nadoknadu svega onoga što su tokom dana propustili, pa u 22 sata nerijetko posežu za masnim suhomesnatim proizvodima, slatkišima, a sve zalijevaju hektolitrima gaziranih napitaka.

Kao posljedicu toga imamo povećan broj onih koji pate (a među njima je sve više mladih) od raznih vrsta karcinoma, dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti…

 

Raditi na prevenciji  

Malo ko se zapita šta je razlog, a davno su stari rekli – “Zdravlje ulazi na usta”. S tim se slaže i jedna od naših najpoznatijih i u svijetu priznatih nutricionista Amela Ivković-O'Reilly, članica Udruženja nutricionista Irske i Velike Britanije, te Kraljevskog medicinskog udruženja Velike Britanije.

 

– Većina ljudi o bolesti razmišlja kada se dogodi. Malo je onih koji rade na prevenciji, a prevencija znači voditi računa o tome šta nam je na tanjiru. Najveći problem prosječnog Bosanca i Hercegovca je nedostatak svijesti o hrani. Sve uzimamo zdravo za gotovo, da će neko drugi za nas donijeti tu odluku, supermarket ili ministarstvo zdravlja, a ustvari neće – ističe Ivković- O'Reilly.

Na zapadu je, ističe naša sagovornica, normalno znati porijeklo i način uzgoja hrane koja se nalazi na tržnici ili supermarketu. Ljude zanima da li su sirovi proizvodi koje kupuju genetski modificirani, tretirani pesticidima, herbicidima, da li je meso “fiksano“ antibioticima ili hormonima…

 

– Sve to ima kumulativni efekt na tijelo. Nećemo se mi, ako unesemo takvu hranu, razboliti odmah, za mjesec, godinu, dvije, ali takva hrana definitivno ostavlja posljedice na zdravlje. Tijelo će te toksine pohraniti u prostatu, grudi, jajnike, mozak, svako meko tkivo, koje će ih kao spužva “usisati“. Nakon nekog vremena počet ćemo osjećati posljedice tih toksina – naglašava  nutricionistica.

 

Prednost sezonskom

Kako bismo izbjegli bolesti i porodici obezbijedili zdrave obroke, najbolje je početi birati hranu koja je uzgojena na našem području.

– Znamo da je riba zdrava, ali je zbog toga ne trebamo jesti svaki dan. Dovoljno je i jednom sadmično, ali da znamo da je upecana u rijeci ili moru, a ne tovljena u nekom od ribogojilišta, ili uvezena s Tajvana. Isto je tako i sa mesom, ne treba nam ono s Novog Zelanda kada imamo  naše, koje je zdravije, jer prosječni bh. stočar nema novca za skupe vještačke hormone i antibiotike. Tako je i sa ostalim namirnicama, treba dati prednost našem voću i povrću, a ne sjajnim plastičnim paprikama i jabukama, koje vam izgledom govore da nisu prirodno uzgojeni – ističe Ivković-O'Reilly, dodajući da uvijek treba dati prednost sezonskim namirnicama.

 

Svako četvrto dijete kandidat za dijabetes

Kakve su štetne posljedice nezdrave prehrane nabolje govori podatak da je do prije tri godine u BiH svako peto dijete bilo pretilo. Danas svaki četvrti mališan ima problem sa debljinom. U ništa boljoj situaciji nisu ni odrasli.

– To su alarmantni podaci na koje naše društvo još uvijek “stidljivo“ reagira. Postoji bojazan da će se kod takve djece oko 20. godine života razviti dijabetes tipa 2. Takvi mališani imaju disbalans šećera u krvi, njihovi organi su već opterećeni i ukoliko ih “stavite na lijekove za dijabetes“, o njima će vjerovatno biti ovisni do kraja života. Kao posljedica toga su srčani i problemi sa vidom – kaže Amela Ivković-O'Reilly.

(Amela Sijerčić/Faktor.ba/Foto: K. Softić)

 

Dobre Kalorije