Loading

Prehrambena industrija iznutra (II dio)

Mislite da jedete samo zdravu, neobrađenu hranu?

Joanna Blythman je na tajnom zadatku otkrila da čak ni voćna salata nije ono čime je smatrate. Donosimo serijal od nekoliko dijelova, koji će iznova pokazati da je organsko, u stvari, najbolje! Pročitajte kako se promoviše ono što liči na hranu! Pročitajte neka imena za koja vjerovatno nikada više nećete čuti, jer se promovišu na sajmovima poput ovoga, na koji ulaz NIJE slobodan!

Za prodavače, ovaj način pripreme predstavlja tehnički trijumf, blagodat za ugostitelje koji bi inače bacali neiskorištenu hranu. Dodatna prednost je: NatureSeal je klasificiran kao pomoćni sastojak za obradu, a ne sastojak, te nema potrebe da ga se prikazuje na etiketi, nema obaveze da se obavijeste kupci da je njihova “svježa” voćna salata ustvari sedmicama stara.

Nekako, nisam mogla podijeliti istu količinu oduševljenja kao prodavač. Jesam li već jela “svježe” voćne salate tretirane na ovaj način? Jesam li kupovala već porcije ovakve voćne salate na peronima ili u hotelima za švedskim stolom? Sinulo mi je da, iako nikad svjesno nisam jela hranu sa sastojcima koje ne prepoznajem, vjerovatno sam konzumirala mnogobrojne “čudotvorne proizvode” sa sajma. Tokom posljednjih godina, ovi proizvodi su polako i vješto uvedeni u namirnice koje mnogi od nas jedu svaki dan – u kantinama, kafeterijama, pubovima, hotelima, restoranima i fast-food restoranima.

Možda vam postane lako odolijevati purećim batacima, gotovom jelu, “voćnom” piću ili mekoj kriški klasičnog bijelog hljeba. Možete provjeriti na etiketi za E brojeve i sastojke koji čudno zvuče, bojkotirajući očigledne oblike prerađene hrane.  I opet ćete teško izbjeći svih 6000 aditiva u hrani – arome, sredstva za glaziranje, poboljšanje hrane, izbjeljivanje i još više, koji su rutinski ubačeni iza scene savremene prehrambene proizvodnje. Prestižna šunka i salama, kriška neponovljivog hljeba, tradicionalni zreli čedar, luksuzne belgijske čokolade, specijani kofeinski i čudesni probiotički napitci, naizgled bezopasne boce jestivog ulja; su možda imali više veze sa preradom hrane nego što mi mislimo.

Kada pokušate kopati dublje, doći ćete do zida tajni!

U toku zadnjeg desetljeća, velike kompanije koje se bave proizvodnjom hrane trudile su se biti neprimjetne, krijući se iza vjerovanja u komercijalno poslovanje, i tvrdnji da ne mogu odavati svoje recepte zbog konkurencije. Umjesto toga, ostave prodavačima da se bave odgovaranjem na pitanja novinara ili kupaca. Prodavači vas onda obaspu irelevantnim informacijama i materijalima. Najuporniji istraživači mogu doći do već pripremljenog odgovora od vrha korporacije, i do blagog, nespecifičnog potvrđivanja kao što je: “Svaki sastojak u ovom proizvodu je prilagođen standardima kontrole kvaliteta, EU propisima, dodatnim protokolima predviđenim prema najstrožim međunarodnim zahtjevima, i našim dodatnim zahtjevnim specifikacijskim standardima.”

Godine sam provela kucajući na zatvorena vrata, i postala sam frustrirana time kako malo znam o proizvodnji hrane. Ono što se dešava na farmama i u poljima je pod nadzorom i transparentno. Klaonice prolaze kroz redovne inspekcije, koje uključuju i reportere na tajnim zadacima iz grupa koje se bore za dobrobit životinja, naoružani kamerama.  Moja preokupacija je rasla iz zanimanja o hrani koja je na policama naših supermarketa, u kutijama, kartonima i bocama – do hrane u kojoj je nešto prerađeno kako bi se ona napravila što prihvatljivijom i jestivijom.

S vremenom, kontakti unutar industrije su mi omogućili bez presedana pristup proizvodnim ustanovama, kao i pristup dijelovima firmi koji imaju samo pretplatnici, privatnim područjima gdje hemijska industrija daje upute proizvođačima kako hrana može biti dorađena. Čak i sa 25 godina iskustva i istraživanja o prehrambenim lancima, iznenadila sam se.

Sve što je u kutiji, konzervi, kesi, kartonu ili boci mora imati etiketu svog sadržaja, a mnogi od nas su postali eksperti u čitanju istih. Veliki broj aditiva i sastojaka koji su iskočili kao lažni i nemjerljivi su tiho nestali. Da li to znači da je njihov sadržaj poboljšan? U nekim slučajevima, da, ali postoji i alternativno objašnjenje. Tokom posljednjih par godina, prehrambena industrija je započela operaciju pravljenja “čistih etiketa”, sa ciljem da se većina upadljivih industrijskih sastojaka ukloni, zamijenivši ih sa sastojcima koji zvuče potpuno benigno. Neke firme su preformulirale svoje proizvode, zamijenivši sastojke sa zamjenama koje su manje problematične. Drugi, uvjereni da mogu troškove prebaciti na prodavače i potrošače, su se okrenuli jeftinijim supstancama koje im pružaju mogućnost da se predstave u novom svjetlu.

Očekujte nastavak sljedeće sedmice!

Izvor: http://www.theguardian.com/lifeandstyle/2015/feb/21/a-feast-of-engineering-whats-really-in-your-food?CMP=fb_gu

Prijevod: Ina Vučković

 

Dobre Kalorije