Loading

Prehrambena industrija iznutra (III dio)

Mislite da jedete samo zdravu, neobrađenu hranu?

Joanna Blythman je na tajnom zadatku otkrila da čak ni voćna salata nije ono čime je smatrate. Donosimo serijal od nekoliko dijelova, koji će iznova pokazati da je organsko, u stvari, najbolje! Pročitajte kako se promoviše ono što liči na hranu! Pročitajte neka imena za koja vjerovatno nikada više nećete čuti, jer se promovišu na sajmovima poput ovoga, na koji ulaz NIJE slobodan!

Zamislite da stojite u supermarketu. Možda nekada kupujete suhomesnate proizvode za predjelo. Kada kupac pogleda salamu, čak i onaj koji se najviše čuva, odahne ako vidi ekstrakt ružmarina na listi sastojaka – ali ekstrakt ružmarina zapravo spada u zamjenske proizvode na “čistim etiketama” za stare antioksidanse sa tehničkim nazivima (E300-21), kao što su butilhidrosianisol (BHA) i butihidroksitoluen (BHT). Proizvođači hrane ih koriste da uspore proces kvarenja hrane i produžavaju njihov rok trajanja.

 

Ekstrakti ružmarina ne moraju uvijek nositi E-broj (E392), ali ovaj više poetički naziv “ekstrakt ružmarina” čini da zvuči kao sastojak pravljen s ljubavlju – pogotovo ako je salama također označena kao prirodna ili organska. Ekstrakt zaista ima veze sa biljkom, inače sa njenim osušenim oblikom. Antioksidans hemikalije biljke su izdvojene u procesu ekstrakcije koja ih “dezodorira”, uklanjajući sav miris i okus ružmarina. Ekstrakcija se radi tako što se koriste ili karbon dioksid ili hemijska otapala – heksan (izvučen iz djelimične destilacije nafte), etanol i aceton. Ekstrakt ružmarina neutralnog okusa se onda prodaje proizvođačima, inače u obliku smeđkastog praha. Njegova povezanost sa svježom, izrezanom, zelenom i biljkom oštrog mirisa koju mi znamo i volimo skoro pa i ne postoji.

 

Ne znate šta da napravite za večeru? Šta mislite o piletini sa tjesteninom? Ako ste primjetili da sadrži amino kiselinu kao što je L-cistein E910, entuzijazam bi vam mogao opasti, pogotovo ako znate da ovaj aditiv ima porijeklo iz životinjske i ljudske dlake. Ali niz novih ekstrakata od kvasca sve češće zamjenjuje E910. Jedan dobavljač prodaje svoju robu kao “različiti proizvodi, prethodno pripremljeni, spremni za upotrebu, a pružaju isti intenzitet kao klasične procesuriane arome, ali su označeni kao potpuno prirodni. Sastojci su dostupni sa okusom piletine i govedine, pržen ili kuhan okus, kao i bijelo meso ili tamno pečeno.”

Svi mogu biti označeni kao “ekstrakti kvasca” – što je blagodat za proizvođače jer su ekstrakti kvasca predstavljeni kao bogati izvor B vitamina. Manje poznata činjenica je ta da zapravo ekstrakti kvasca imaju visoku koncentraciju amino kiseline glutamat, od koje se dobija monosodijum glutamat – poznat kao MSG, jedan od dodataka koji se najviše treba izbjegavati.

Šta još imate u korpi? Pretpostavimo da gledate nešto čiji naziv zvuči primamljivo, kao na primjer “čokoladno-kremasti desert”. Pročitate sastojke: punomasno mlijeko, šećer (ipak ga mora biti), krema, kakao prah i tamna čokolada. Svi sastojci zvuče dobro, ali vaš poriv za kupovinom opada jer ste primjetili tri “loša” sastojka. Prvi je karagenan (E407), komponenta koja potiče od morskih algi,  povezan sa čirevima i rakom probavnog sistema. U prehrambenoj industriji se sada smatra aditivom kojeg je idealno ne upotrebljavati. Drugi od ovih zabrinjavajućih sastojaka je modificirani škrob (E1422) ili da ga nazovemo punim hemijskim imenom: acetilirani diškrobni adipat. Počeo je kao obični škrob, ali je hemijski prerađen da se poveća kapacitet zadržavanja vode i tolerancije na ekstremne temperature i fizičke pritiske industrijske obrade. Treći problematični sastojak je želatin.  To je anatema za pažljive muslimane, židove i vegeterijance, a čak bi se i sekularni svejedi mogli zapitati šta ovaj nusproizvod od svinjske kože radi u njihovom pudingu.

Srećom po proizvođače vašeg čokoladno-kremastog deserta, postoji plan B. Mogu ukloniti sva tri problematična sastojka, i zamijeniti ih sa sofisticiranijim tipom “funkcionalnog brašna”, hidrometalno izvučeni iz žitarica, koji će odraditi isti posao, i bez potrebe za E brojevima.

Druga opcija za pročišćavanje ovog deserta bila bi korištenje “poboljšivača teksture”, ekonomično rješenje koje bi donijelo potrebne faktore za uživanje. Poboljšivači strukture, isto kao i modificirani škrob, su bazirani na jako procesuiranom, izmijenjenom škrobu dizajniranom da izdrži jak pritisak proizvodnje, jer su prema regulatorima hrane klasificirani kao “funkcionalni izvorni škrob”  i mogu biti jednostavno klasificirani kao “škrob”. Opet, nema E brojeva. I tako se izbace dva aditiva i jedan sastojak koji mnogi ljudi izbjegavaju, te su zamijeni sa jednim sastojkom nove generacije,  koji je tajan u svojoj formulaciji (vlasničke tajne i slično) ali neće alarmirati potrošače.

Historija procesiranja hrane je puna sastojaka koji su prvobitno predstavljeni kao sigurni i poželjni, a naknadno je otkriveno da ustvari predstavljaju nešto potpuno suprotno.  Hidrogenirana biljna ulja,  odnosno margarin, su prvobitno promovisani kao zdraviji nego prirodne zasićene masti u puteru. Kukurizni sirup sa visokim nivoom fruktoze je prvobitno predstavljen kao poželjniji sastojak od šećera, a sada je identifikovan kao pokretač epidemije pretilosti u SAD-u.

Da li kampanja “čistih etiketa” predstavlja napor proizvođaća da ispune naše želje za zdravijom hranom? Ili je samo sebična vježba za testiranje zamjena?

Očekujte nastavak sljedeće sedmice!

Izvor: http://www.theguardian.com/lifeandstyle/2015/feb/21/a-feast-of-engineering-whats-really-in-your-food?CMP=fb_gu

Prijevod: Ina Vučković

Dobre Kalorije
Right Menu Icon