Loading

Samoniklo jestivo bilje – riznica zdravlja

Za većinu hrane koju jedemo zavisni smo od poljoprivrede. Međutim, u prirodi se nalaze biljke koje rastu samoniklo, a značajan su izvor hranjivih materija za čovjeka.

Hrane u prirodi ima u izobilju i vrijeme je da to počnemo cijeniti i iskoristimo najbolje što je moguće.

Prvi uslov, da bi mogli početi koristiti samoniklo jestivo bilje, je njihova identifikacija i razlikovanje od nejestivih. Kad zavolite biljke onda to postane umjetnost, željet ćete naučiti što više o bobicama, divljem povrću, začinskim biljkama, divljem voću, ljekovitim biljkama, kako izgledaju, kada se beru, gdje rastu.

Drugi uslov je način naučiti kako koristiti samoniklo bilje, a naći ćete i slatkog i slanog, kiselog i gorkog. Veoma je bitno znati kako se konzumira i kako ga najbolje pripremiti, da bude što ukusnije. Vodite računa da se biljke beru na čistim mjestima koja nisu blizu puteva, pruga i da su što udaljenija od polja koja se obrađuju (đubre mineralnim đubrivima, tretiraju pesticidima i sl.).

Sve ubrane biljke (osim ako nisu za čaj) treba dobro oprati i posušiti. Neke od njih se mogu jesti sirove, dok druge treba blanširati, skuhati ili na neki drugi način termički obraditi.

Zajednički izlet s djecom krajem sedmice, upoznavanje i sakupljanje jestivog bilja može biti vrlo interesantno. Fokusiranje na pronalaženje odgovarajućih biljaka i tišina  pomoći će da se relaksiramo, pomažu da nađemo mir na kraju naporne i stresne radne sedmice. Ovakav izlet pomoći će nam da bolje razumijemo Zemlju, život u prirodi, vremenske prilike, mikroklimu. Nemojte pretjerivati i brati više nego vam je potrebno.Opremite se adekvatno za ovakav izlet. Ponesite vrećice, korpe, rukavice za jednokratnu upotrebu, džepni nožić, boce s vodom.

Počnite sa onim biljkama koje se lahko prepoznaju i teško se mogu zamijeniti za neku drugu kao što su: maslačak, kopriva/žara, jagorčevina.

Postoji veliki broj biljaka koje se mogu koristiti kao dopunski izvor hrane i za obogaćivanje svakodnevne. Proljeće je vrijeme za ubiranje listova, mladih biljaka, izdanaka koji se koriste za razne salate ili se koriste umjesto špinata u raznim kuhanim jelima, pitama. Ljeti se uglavnom beru bobice, odnosno divlje vrste voća (jagoda, borovnica, kupina, šipurak) začinsko i ljekovito bilje (majčina dušica, metvica, kadulja, kantarion, kunica i dr.), u jesen na red dolaze lješnjaci i ostale jestive sjemenke, drijenjak, trnjina, divlje jabuke i kruške, a pred zimu se ubire jestivo i ljekovito korijenje (čičoka, gavez  i sl.).

 

MASLAČAK (Taraxacum officinale)

 

maslačak

 

Jestivi su svi dijelovi maslačka. Jedan je od najbogatijih izvora beta karotena, sadrži velike količine flavonida, vitamina K, folnu kiselinu, veliki broj minerala (magnezij, kalcij, mangan, željezo), a listovi su bogati vlaknima.

Mladi listovi prije pojave cvjetova su manje gorki, mogu se jesti svježi kao salata. Listovi se mogu blanširati i koristiti slično kao špinat, čime se uklanja gorčina. Potapanje 30 min u slanu vodu takodje će izvući gorčinu iz listova. Cvjetovima odstranite bijeli dio na laticama, jer je on prilično gorak, a žuti dio se može jesti svjež, kao ukras u salatama ili drugim jelima. Maslačak je i ljekovita biljka koja stimulira rad želuca, čisti i regeneriše jetru.

Korijen sadrži veliku količinu inulina, može se kuhati i koristiti kao krompir i jesti svjež isječen na trakice.

 

salata

 

KOPRIVA/ŽARA (Urtica dioica)

 

žara

 

Beru se mladi vrhovi  žare u rano proljeće. Sadrži minerale (najviše željeza i mangana, zatim kalcijuma, fosfora, natrijuma, sumpora, kalijuma, magnezijuma, silicijuma), tanine, enzime i organske kiseline (mravlju, maslačnu, sirćetnu i pantotensku kiselinu) i supstance koje djeluju na sekreciju želuca. List je bogat vitaminom A (beta karotenom do 20 mg na 100 g) i vitaminom C (75 do 140 mg, odnosno 20 puta više vitamina C nego u zelenoj salati ili drugim vrstama gajenog povrća), B2 i K vitamina, hlorofil, flavonoide, histamine, enzime, tanine, vosak i 3% celuloze. Hlorofil podstiče metabolizam, čisti organizam, dezinfikuje rane i pospješuje njihovo zarastanje.

Listovi se koriste za pripremu raznih jela: čorbi, variva, umaka, kao nadjev za pitu i sl.

 

JAGORČEVINA (Primula vulgaris)

 

jagorčevina

 

Jestivi su cvjetovi i mladi listovi. Listovi sadrži: šećer, vitamine (karoten, vitamin C), flavonoide, primaverin, do 2% saponizida, saponin, sluzi i metilni salicilat. List za ishranu treba da bude potpuno mlad i bere se samo nekoliko iz rozete. Stariji listovi su neupotrebljivi, jer su gorki. Mladi listovi se koriste svježi, kao dodatak salatama ili se kuha. Lišće se prije upotrebe popari ključalom vodom, voda se baci i dalje se priprema kao i špinat.

Cvjetovi se mogu jesti svježi ili zajedno s mladim listovima koristiti za spremanje kukuruznih mafina. Zajedno sa žarom i srijemušom koristi se za proljetno čišćenje krvi.

 

SRIJEMUŠ (Allium ursinum)

 

srijemuš

 

Koristi se samo mlado lišće u sezoni od aprila do juna i lukovica. Listovi mirišu na bijeli luk i blagog su ukusa, a lukovica na mješavinu crvenog i bijelog luka i ljutog je ukusa. Lukovica se koristi isto kao i bijeli luk. Sadrži mineralne sastojke (sumpor, magnezijum, mangan, željezo, cink) kao i bijeli luk, vitamin C, karoten, alin, zatim ugljene hidrate, bjelančevine, celulozu i visoku koncentraciju sumpora (alicin).

Upotrebljava se sirov za salate ili kuhani listovi za čorbe, variva, pire, kao začin i dodatak jelima. Za namaz se sitno isjecka i pomiješa sa krem sirom i pavlakom, a sjeckani za ukrašavanje jela ili se dodaje hljebu.

NAPOMENA: Postoji mogućnost zamjene srijemuša sa nekim otrovnim biljkama (đurđevak i mrazovac). Međutim, samo srijemuš kad se protrlja miriše na bijeli luk, mada ima još vidljivih razlika između ovih biljaka i prije nego se pojavi cvijet.

 

BIJELA LOBODA/PEPELJUGA (Chenopodium album)

 

loboda

 

Koristi se mlado lišće u proljeće, a kasnije postrani mladi izboji u pazuhu lišća. Sadrži ugljene hidrate, mineralne materije i soli, vitamine A (karotenoid) i C, gorke materije, sluzi, gumu, vosak. Koristi se za salate, čorbe, variva, kao nadjev za pite i druga slana jela. Bere se u aprilu, maju, junu, julu i avgustu.

 

loboda

 

Ukus joj je slankast i podsjeća na ukus špinata, mada mnogi smatraju da je ukusnija od njega.

 

ČEŠNJEVKA (Alliaria petiolata)

 

češnjevka

 

Jestiva je cijela mlada biljka, mladi plodovi i zrelo sjeme od kojeg se može praviti senf. Mladi listovi mogu se dodavati salatama i umacima kojima daju blagi okus na bijeli luk (za razliku od bijelog luka češnjevka ne daje neugodan zadah) ili se od nje  može praviti pesto.

Biljku je već po mirisu lako razlikovati od drugih krstašica i nema opasnosti da se zamjeni za neku drugu otrovnu vrstu.

 

TUŠT (Portulaca oleracea)

 

tušt

 

Pripada grupi hranljivih i ljekovitih biljaka. Za jelo može služiti čitava mlada nadzemna biljka. Listovi su sočni, prijatno slankasto-nakiselog ukusa. Sadrži najviše vode (92-95%). U 100 g ima: 1-2,2% bjelančevina, 0,3-0,4% masti, 1,3-2,2% probavljivih ugljenih hidrata, 5% mineralnih materija (željezo, kalcijum, fosfor), vitamine (beta karoten, C i E) i omega 3-masne kiseline (alfalinoleinska), askorbinsku kiselinu (20-50 mg). Otporan je na visoke i niske temperature i sušu, uspjeva na lošem zemljištu.

U ishrani se koristi za pripremu salata, čorbi, variva. Kuha se najviše 15 minuta, kuhanjem oslobađa sluz koja blago zgušnjava čorbe i daje im kremast izgled. Pogodan je i za kiseljenje, ali ne i za sušenje. U svježim salatama lijepo se slaže sa krastavcem i paradajzom, krompirom, graškom i bijelim lukom, dinjama i breskvama. Služi se i kao prilog za začinjena jela od mesa ili ribe. Bere se prije cvjetanja, čim se odsiječe ponovo brzo raste.
KISELICE (Rumex sp.)

 

štavelj

(štavelj u cvatu)

 

Kod nas raste 20-ak vrsta, a mnoge podvrste nastale su slučajnim ukrštanjem. Sve one liče jedne na druge, tako da su im  osobine, upotreba i narodni nazivi slični, ponekad i identični. Za ishranu se koristi lišće bogato vitaminima i željezom. Svi pipadnici ovog roda karakterišu se velikom količinom organskih kiselina, prije svega oksalne, zbog čega imaju prijatan osvježavajući kiselkast ukus.

Na našem području su narasprostranjeniji:
– Rumex acetosa (kiselica, velika kiselica, kiseljak, kiseljača, kiselo zelje)
– Rumex scutatus (rimska kiselica, vrtna kiselica, pitoma kiselica, pitomi kiseljak)
– Rumex alpinus (planinska kiselica, alpska kiselica)
– Rumex crispus (štavelj, kovrčava kiselica)
– Rumex obtusifolius (konjski štavelj, konjšak, konjsko zelje)
– Rumex patientia (pitomi štavelj, pitomo zelje, engleski špinat)

Listovi se mogu brati za jelo od kraja marta do kraja maja, prije nego što se razvije stabljika (dok je prizemna biljka). Na pokošenim travnjacima mladi listovi brzo ponovo izrastu, pa se mogu brati kao povrće i u toku ljeta i jeseni. Stariji listovi su žilavi i pomalo gorkastog ukusa. Cvjeta u junu, sitnim zelenkastim cvjetićima skupljenim u metličaste cvasti na gornjem dijelu stabljike.

 

 

štavelj

(štavelj kovrdžavi)

ŠTIR (Amarantus retroflexus)

 

štir

 

 

Izuzetno zdrava biljka visoka do 1 m, od koje se za ishranu koristi lišće i sjeme. Sjeme štira se koristi svježe ili osušeno i samljeveno u brašno. Veoma je sitno, sjajno crne boje i izuzetno otporno na vlagu. Plodnost biljke može biti i do 100 000 sjemenki, pa i više). Sjemenke štira sadrže visoko vrijedne bjelančevine koje nadmašuju žitarice (sadrže lizin amino kiselinu i druge amino kiseline koje sadrže sumpor, ugljene hidrate, šećer, vitamine B kompleksa i E, i sluzaste materije).

Kuha se sa vodom, u zapreminskom odnosu 1:2, sve dok sva voda ne upije i ispari. Prije kuhanja može se malo propržiti na suho u tavi. Po ukusu podsjeća na proso. Dodaje se drugim žitaricama, jer poboljšava ukus.
Lišće štira se koristi svježe, kuhano 15-20 minuta (ili kuhano na pari) i dinstano. Listovi su bogati izvor vitamina C, beta karotena, niacina, riboflavina i minerala (posebno kalcijuma, kalijiuma i željeza).

 

CIKORIJA (Cichorium intybus)

 

cikorija

 

 

Koristi se mlado lišće i korijen. Sadrži bjelančevine, biljne masti, ugljene hidrate, mineralne materije (željezo, kalijum, kalcijum, magnezijum, fosfor), provitamin A, vitamine B1 i B2, vitamin C i vitamin K. Osnovni sadržaj korijena je inulin (voćni polisaharid), zatim pektin, voćni šećer, skrob i cikorietol. Preporučuje se dijabetičarima zbog sadržaja inulina jer snižava nivo šećera u krvi. Oblik lista je sličan maslačku. Od nje su stvorene nove vrste, kao: rukola, žuta i crvena cikorija, sve vrste radića i krupni mesnati korijen, od kojeg se pravi tzv. cikorija, zamjena za kafu.

Uglavnom se koristi za salatu, omlete, kao kuhano povrće, za kolače, čaj i dr. ili kao začin drugim jelima. Pripremljena jela od lišća su specifičnog ukusa. Sušenjem, prženjem i mljevenjem korijena cikorije dobija se nekada poznata zamjena za kafu. Suhi korijen sadrži oko 72% ekstrativnih materija, većim dijelom šećera, zatim inulina 6-7%, gorku materiju intibin i eterično ulje.

 

cikorija

 

OSTALE JESTIVE SAMONIKLE BILJKE (DIJELOVI BILJAKA)

LIST – breza, lisac, srčenjak, paprac, troskot, brašnjenik, crni sljez, velika sljezovača, čuvarkuća, žuti jarić, medunika, djetelina bijela barska i livadska, bokvica ženska, zvončić,  zečica, mladi listovi bukve
PLOD – hrastov žir, borovnica, jabuka divlja, vodeni orah, drijen, planika, crveni i bijeli glog, trnjina, divlja kruška, poljska i zimzelena ruža, šumska kupina, jarebika, mukinja, lješnik, plod bukve
CVIJET – bagrem
RESE – lijeska
GOMOLJ– divlja čičoka
LUKOVICA – ptičje mlijeko, drijemovac
KORIJEN – vodena bokvica, zečica, divlja mrkva
CIJELA BILJKA – sibirski luk
HERBA – mišjakinja
OVRŠCI – omaga i crvena omaga, paprac.
MLADI IZDANCI – navala, bujad.

 

Pripremila: ing. Šehiza Duraković-Salkić (potpisane fotografije i članak)

Dobre Kalorije
Right Menu Icon