Loading

Vegetarijanstvo

 

Vegetarijanstvo je način ishrane koja se satoji od namirnica biljnog porekla (širok spektar žitarica, mahunarki, voća i povrća), eventualno mliječnih proizvoda i jaja, ali bez životinjskog mesa. Svojim poznatim sloganom “meso je ubistvo” vegetarijanci žele da naglase da njihova ishrana ne počiva na ubijanju životinja.
Pouzdana saznanja o vegetarijanskoj ishrani datiraju unazad nekoliko hiljada godina u Indiju, gdje je vegetarijanstvo bilo i ostalo uobičajeno, kao spiritualna praksa, poznata kao ahimsa (nenasilje). U Evropi, grčki filozof Pitagora, koji je živio krajem 6. stoljeća starog vijeka je bio veliki pobornik vegetarijanstva. Vegetarijanstvo su početkom naše ere zagovarali eseni, a kasnije manihejci, bogumili i katari.
U 18. vijeku već su poznate sve prednosti bezmesne ishrane koje se i danas navode, što je utrlo put širenju vegetarijanstva u sve zemlje i među sve slojeve ljudi. Žitarice i povrće postaju dostupni skoro svakom čovjeku, a dr. Vilijam Lambe (eng. William Lambe) uvodi modernu metodu liječenja svojih pacijenata od raka prepisujući im bezmesnu dijetu.
Godine 1847. na sastanku u engleskom primorskom gradu Remsgejtu je osnovano Vegetarijansko društvo (Vegetarian Society). Ogranci društva su ubrzo osnovani i u Mančesteru i Londonu, i ono i dan danas djeluje. Godine 1889. Mahatma Gandi je postao član Vegetarijanskog društva. Od tada svakodnevno raste broj vegetarijanaca i vegetarijanskih udruženja širom sveta. U SAD se danas oko 3 % stanovništva izjašnjava kao vegetarijanci, s tendencijom porasta tog broja.
Razlozi za vegetarijansku ishranu mogu biti višetruki: etički, religijski, duhovni, ekološki, ekonomski i zdravstveni. Svjetski dan vegetarijanstva obilježava se 1. oktobra, još od 1977. godine. Toga dana, širom svijeta okupljaju se vegetarijanci i svi oni koji iz bilo kog razloga prihvataju taj način ishrane.

Postoji više vrsta vegetarijanaca:
Vegani su strogi biljojedi čija se ishrana zasniva na žitaricama, mahunarkama, voću i povrću. Oni potpuno odbacuju namirnice životinjskog porijekla, uključujući jaja, mliječne proizvode i med.
Laktovegetarijanci pored biljne hrane konzumiraju još mlijeko i mliječne proizvode.
Ovovegetarijanci pored hrane biljnog porekla konzumiraju još i jaja.
Ovolaktovegetarijanci pored biljne hrane jedu jaja, mlijeko i mliječne proizvode.
Poluvegetarijanci uz vegetarijansku ishranu jedu pileće bijelo meso i ribu, ali ne jedu crveno meso.
Peskovegetarijanci uz biljnu hranu jedu i ribu.
Prijesna hrana. Zagovornici prijesne ishrane jedu samo sirove biljne namirnice, mahom voće, povrće, orahe, sjemenke, maslinovo ulje, med i žitarice. Pobornici prijesne ishrane tvrde da se termičkom obradom (kuhanjem, prženjem, pečenjem) gubi velika količina vitamina i da se stvaraju štetne, kancerogene materije.
Makrobiotičari prakticiraju prehranu baziranu na integralnim žitaricama i mahunarkama. Jedu samo organski uzgojene namirnice, bez pesticida, bez vještačkih đubriva i malu kolicinu ribe. Izbjegavaju rafinisani (bijeli) šećer, rafinisano ulje i bijelo pšenično brašno. Umjesto toga koriste žuti šećer, nerafinisano ulje (najčešće maslinovo) i crno brašno.
Frutarijanci jedu samo voće. Radikalni frutarijanci jedu samo plodove voća koje je samo palo na zemlju.

Bilo koji način ishrane, koji ne podrazumijeva raznoliko korištenje namirnica biljnog i životinjskog porijekla u određenim omjerima, ima svoje prednosti i mane.

Prednosti vegetarijanske prehrane, ukoliko se povremeno i pravilno upražnjava, su mnogostruke. Nutricionisti tvrde da se smanjuje koncentracija masnoća u krvi i slobodnih radikala koji su vrlo štetni. Prema najnovijim istraživanjima, kod vegetarijanaca je niži postotak pojedinih vrsta tumora, kao npr. debelog crijeva, dojke i prostate. Zahvaljujući manjem unosu masnoća vegetarijanci imaju prosječno nižu tjelesnu težinu, niži krvni pritisak i rjeđe obolijevaju od dijabetesa tipa 2.

Najnovija istraživanja pokazuju da mediteranska ishrana koja se bazira na maslinovom ulju, svježem voću i kuhanom povrću, uz konzumaciju ribe predstavlja jednu od najidealnijih načina ishrane. S tim u skladu, Svetska zdravstvena organizacija kreirala je piramidu zdrave ishrane čiju bazu predstavljaju žitarice i mahunarke, koje je preporučljivo najviše konzumirati, dok vrh čini crveno meso, šećer i so koje treba najmanje konzumirati.
Bitno je naglasiti da se kompletni proteini mogu naći samo u namirnicama životinjskog porijekla, a od namirnica biljnog porijekla soja je najbliža tome. Zato je vrlo važno da vegetarijanci obrate pažnju na unos esencijalnih aminokiselina (onih koje naš organizam ne proizvodi sam, nego ih moramo unostiti hranom, a ulaze u sastav proteina). Izbegavanje uzimanja ribe može dovesti do nedostatka omega-3 masnih kiselina koje služe za prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Taj manjak može se nadoknaditi uzimanjem orašastih plodova. Također, treba spomenuti mogući nedostatak vitamina B-12 koji je zastupljen u životinjskoj jetri, a od namirnica biljnog porijekla ima ga u integralnim žitaricama.

(izvor fotografije: http://thelethbridgeveg.wordpress.com/, podaci preuzeti sa http://www.wikipedia.org/)

Dobre Kalorije
Right Menu Icon