Loading

Vodič kroz uzgajanje začinskog bilja

Većina aromatičnih i začinskih biljaka može se uzgajati u posudama u zatvorenom, te istodobno koristiti kao začin i kao lijek.

Kada se začinsko i aromatično bilje, ali i ljekovito bilje, uzgaja unutar kuće, ono daje posebno obilježije prostoru u kojem se nalazi. Bilje koje se uzgaja u zatvorenom mnogo je osjetljivije od bilja posađenog na otvorenom, te zahtjeva više njege. Ali, uzgajanje unutar kuće biljke duže traju, jer su zaštićene od vremenskih nepogoda. Osim toga one svojim mirisom osvježavaju prostor, a budući da su nam pri ruci, potiču nas da ih koristimo kao začin i kao lijek.

 

Vještna uzgoja začinskog, aromatičnog i ljekovitog bilja najčešće ovisi o pažljivom promatranju i pravovremenom reagiranju na poterbe bilja. Ono što bilju treba je sunčan ili svijetao prostor, voda i vlaga u zraku, te zaštita od propuha i nepovoljnih temperatura. Većina biljaka bolje raste i izgleda privlačnije u skupinama, a mnogo lakše ih je zalijevati. Osim toga, biljkama je važna i vlaga zraka, a grupiranje bilja omogućuje stvaranje vlažnog okoliša.

 

Svjetlost

Bilje traži najmanje šest sati sunca da bi uspijevalo, a nedostatak svjetla najčešće je uzrok propadanja bilja u kući. S neodgovarajućim svjetlom, biljke postaju slabe i izdužene te stvaraju manje listove, a aromatično bilje i slabiju aromu.
Osim toga, pri odabiru mjesta za uzgoj bilja u kući treba znati da staklo reflektira svjetlo i da ga reducira na 30-50%. Veliki bijeli zid ili staklena površina nasuprot prozoru djeluje kao ogledalo i vraća biljkama svjetlo.
Osim toga, čak i naoko osunčani prozor može gubiti svjetlo zbog duboke strehe ili zida.

Temperatura

Većina biljaka voli ugodnu toplinu od 15- 21°C s padom od 5 stepeni noću. One uglavnom toleriraju tempreature od 7 do 24 °C, ali ne uspijevaju dobro na nižim temperaturama. Na njihov rast i preživljavanje loše utječe propuh. Svaki nagli pad temperature znači stres za biljku i slabi je, stoga sobni biljni vrt treba postaviti tamo gdje je mogućnost stresa minimalna.
Iako ne vole propuh, biljke vole malo svježeg zraka svakog dana. To uklanja ustajali zrak, sprječava razvoj bolesti u zraku i pomaže uklanjanju plinova koji se razvijaju zimi pri zagrijavanju prostorije.

 

Zalijevanje

Biljke sobnog biljnog vrta, kao i biljke koje se uzgajaju u posudama, treba zalijevati često, ali pomalo.
Najbolje je mlakom vodom ujutro, tako da suvišna vlaga izlapi tokom dana. Biljke nije dobro previše zalijevati. Korijenove dlačice trebaju zraka, te ako su zagušene pretjeranim zalijevanjem, stvaraju se uvijeti za razvoj gljivica koje uzrokuju truljenje korijena.

Kada se zemlja osuši, nastane praznina između posude i zemlje. Tada posudu treba do ruba uroniti u vodu i ostaviti tako oko 30 min. Na taj način zemlja će se natopiti vodom. Ako se voda samo nalije, ona prođe kroz zemlju i napuni prazninu na dnu, a zemlja upije vrlo malu količinu vode.

Uzgoj na prozoru

Najpogodinje mjesto za uzgoj sobnog biljnog vrta je prozorski okvir ili polica ispred prozora. Iako će bilje grupirano oko prozora dobiti dovoljno svjetla i potrebnu vlagu, posude sa biljem treba svakodnevno pomalo zakretati, kako bi svi dijelovi dobili istu količinu sunca i svjetla.

Svjetlost se može iskoristiti i stavljanjem polica ili posuda na okolne zidove, visećim košarama iznad prozora, penjačicama na policama sa strane, te posudama sa biljem ili koritom punim bilja ispod prozora. Na taj način se združenom sadnjom može uzgojiti vrlo manogo biljaka na malom prostoru prozora.

Začinsko ljekovito bilje koje možemo uzgajati u posudama

Anis (pimpinela anisum) je jednogodišnja biljka koja izraste od pola do jednog metra visine.
Plod je jajastog oblika, prema vrhu sužen, a sa strana malo stisnut, dugačak tri do šest milimetara. Boja ploda je svijetlo zeleno-siva.

Primjena: Prehlada, kašalj, bronhitis, neuredna probava, probavne smetnje, želučane tegobe, crijevne tegobe
Za lijek se upotrebljava plod, odnosno zrelo sijeme.

anis

Bosiljak (ocimum basilicum) je jednogodišnja razgranjena biljka koja naraste obično do oko 50 cm visine. Listovi su jajasti, na dugim peteljkama. Združeni cvjetovi u obliku cvatova kod bosiljka su ružičaste, bijele ili pak crvene boje, te se razvijaju na vrhovima ogranaka.
Ljekoviti dijelovi biljke: Svi nadzemni dijelovi

Vrijeme sabiranja i nalazišta: Bosiljak cvate u razdoblju od juna do septembra a sabirati se može praktički u bilo kojem razdoblju pošto su svi dijelovi biljke, osim korijena, ljekoviti.
Ljekovita svojstva i primjena: Upala grla, nedostatak apetita, neuredna probava, probavne smetnje, crijevne tegobe, nervoza, nesanica itd.

Bosiljak se može koristiti i kao začin u brojnim jelima, kao što su umak od mesa, umak od tune, salata od kupusa, zelena salata, ali i u brojnim drugim jelima.

bosiljak

Gorušica (brassica nigra) pripada porodici kupusnjača i, premda postoji 40-ak različitih podvrsta, u prehrani se upotrebljavaju tri osnovna tipa gorušice: crna gorušica (Brassica nigra), koja ima jak i prodoran okus, manje je veličine i teško ju je ubrati, zatim smeđa (Brassica juncea), koja ima gorkasto-ljutkastu aromu i uzgaja se češće nego crna, te bijela gorušica (Sinapis alba), koja od njih ima najveće sjemenke blijede boje, ali i najslabiji okus.

Ljekoviti dio biljke je sjeme koje možemo koristiti za ljekovitu primjenu kod nedostatka apetita, želučanih tegoba, čira na želucu, crijevnih tegoba.

gorušica

Kadulja (salvia Officinalis) je ljekovita biljka visoka između 20 i 60 cm. U donjem dijelu grane su joj odrvenjele, a iznad njih su jednogodišnji zeleni ogranci stabljike koji su bridasti te su prekriveni dlakama. Listovi su eliptičnog jajastog oblika, na kratkim peteljkama, zelenkastosive boje, sa gustim dlakama. Cvjetovi su ljubičaste boje i skupljeni na vrhovima stabljika.
Ljekoviti dijelovi biljke su listovi.
Vrijeme sabiranja i nalazišta: Beru se mladi ogranci sa listovima, nešto prije cvatnje (u kasno proljeće), te se suše brzo na sjenovitom, prozračnom i toplom mjestu.

Ljekovita svojstva i primjena: Čaj od kadulje koristi se za liječenje upala usne šupljine i ždrijela. Djeluje umirujuće, smanjuje znojenje te potiče rad želuca i crijeva. Kaduljino eterično ulje djeluje dezinfekcijski, umanjuje grčeve te djeluje protiv proljeva.

Kadulja se može koristiti i kao začin u brojnim jelima, kao što su pečene pastrve, pečeni oslić, pečene sardine, umak od tune, ali i u brojnim drugim jelima.

kadulja

Kim (carum carvi) je dvogodišnja biljka. Korijen mu je debeo, vretenast i iz njega u prvoj godini izbijaju prizemni listovi, a u drugoj uspravna i izbrazdana te razgranjena stabljika. Listovi su tanki, izmjenični, perasto razdijeljeni. Cvjetovi su mu najčešće bijeli, ponekad crvenkasti. Zreli plodovi raspadaju se na dva savinuta ili srpasta dijela.

Ljekoviti dijelovi biljke su zreli plodovi, odnosno sjeme.
Vrijeme sabiranja i nalazišta: Kim je relativno raširena livadna biljka, nalazi se po nasipima, uz putove, na livadama košanicama. Što se sabiranja tiče, plodove beremo od jula do septebra kadapoprime smeđu boju. Plodovi se potom suše na prozračnom i toplom mjestu.

Ljekovita svojstva i primjena: Plodovi kima su jedan od najboljih sredstava protiv nadimanja, te je njegovo karminativno djelovanje i najvažnija njegova karakteristika. Također sekoristi protiv kašlja, nedostatka apetita, neuredne probave, probavnnih smetnji.

Uz to, iako nema veće ljekovite važnosti, kim se često koristi i kao začin, zbog svoje specifične arome.

Kim se može koristiti i kao začin u brojnim jelima, kao što su salata od zelenog kupusa, raznim umacima od mesa, ali i u brojnim drugim jelima.

kim

Kopar (Anethum graveolens) je jednogodišnja začinska biljka. Raste u visinu do oko 1 m, ima male zeleno – žute listiće i žute cvjetove. Sjeme kopra ima puno jaču aromu od listova.

Obično se upotrebljava u svježem stanju, jer se ne preporučuje kuhanje, dodaje se, vrlo sitno narezan, u već gotova jela. Vrlo dobro prija u salatama, supama, sosovima, a često se upotrebljava za jela od ribe, kao i za kiselinu – naročito kisele krastavce.

Kopar pospješuje apetit, a kod dojilja poboljšava stvaranje mlijeka. Djeluje protiv nesanica i probavnih smetnji.

kopar

 
Korijandar (Coriandrum sativum) e jednogodišnja, 50 do 80 cm visoka zeljasta biljka. Ima razgranatu stabljiku neugodna mirisa na stjenice. Donji listovi su veliki, okrugli, a gornji sitni, duguljasti i perasto razdijeljeni. Cvjetovi su joj sitni bijeli. Plod je okruglast.

Plod neosušen ima neugodan miris koji sušenjem prelazi u ugodan. Za ljekovite pripravke upotrebljava se samo osušeni plod i to protiv kašlja, nedostatka apetita, grčeva i bolova u želucu.

korijandar

Lavanda (Lavandula angustifoliaje biljka mediteranskog podneblja. Raste svuda po kršu i suhim predjelima. To je višegodišnja polugrmolika biljka uspravne ili savinute stabljike visoke 50-80 cm, cvjetovi su ljubičaste boje, pršljenasto raspoređeni u dugim klasatim cvatovima. Zbog dlakavosti se biljka čini siva.

Zbog svježeg i čistog mirisa lavanda je bila omiljeni dodatak vodicama za kupanje još u rimsko i grčko doba. Ime joj potiče od latinske riječi lavare koja znači “prati”. Bila je popularna kao biljka za stelju zbog dugotrajnog mirisa i sposobnosti da otjera kukce. Destilirala se i uporebljavala u kućanstvima, a na ulicama za prikrivanje mirisa. Priča da su proizvođači rukavica iz Grasse, koji su upotrebljavali lavandino ulje za aromatiziranje kože, izbjegli epidemiju kuge, ohrabrila je ljude da lavandu nose neprestano uza se ne bi li se zaštitili.
Herbalist Gerald propisivao je da njome trebaju trljati sljepoočoce oni “slaganom migrenom ili “plutajućim mozgom”. U pučkoj medicini koristi se kao sredstvo za opuštanje, za pospješivanje apetita i za biljne jastuke.
Uzgoj: Lavanda voli dobro drenirano tlo i puno sunca. Cvjetne stabljike skupljaju se kada se cvjetovi otvore, a listovi prema potrebi. Ne smije se rezati staro drvo. Lavanda cvate od srpnja do kolovoza.

Upotreba: koristi se za čaj protiv glavobolje, za smirivanje živaca, protiv nadutosti, vrtoglavice, nesvjestice i lošeg daha. Eterično ulje upotrebljava se kao antiseptik, blagi sedativ ili sredstvo protiv bolova. Pomiješano s osnovnim uljem za upotrebu u aromaterapiji, dobro je sredstvo protiv upale grla, upale kože, reumatičnih bolova, nemira, nesanice i depresije. Eterično ulje se koristi i za opuštanje (ako ne možemo zaspati umiješamo ga u vruću kupku). Lavandu možemo pomiješati s hmeljem i time napuniti jastučić protiv nesanice. Ako smo pod stresom dobro je dvije kapi ulja smiješati sa kašikom vode i utrljati direktno u glavu.

U kulinarstvu se uporebljava za aromatiziranje marmelada ili za pripremanje sirćea od lavande. Manje količine mogu se umiješati zajedno sa začiskim biljem u mirisna variva. Cvjetovi se mogu kristalizirati.

lavanda

Lovor (Laurus nobilis) Starim Grcima drvo lovora bilo je sveto. Krov Apolonova hrama u Delfima bio je napravljen isključivo od lovorovog lišća za zaštitu od bolesti, čarolija i munja. Apolonova proročanstva prenosila su se preko njegovih svećenica koje bi prije tumačenja proročanstva pojele lovorov list. Budući da je lovorov list u većim dozama pomalo narkotičan, vjerojatno je izazivao blagi trans. Girlande lovorovog lišća kasnije su prihvaćene kao ukrasni reljefi u arhitekturi. Lovorov vijenac postao je znakom veličine pjesnicima i atletičarima.
Rimljanima je lovor bio simbol mudrosti i slave. Stoljećima se upotrebljavao protiv bolesti, a posebice kuge. Lovor uspijeva na području Mediterana, a kao ukrasna biljka i znatno šire.

Uzgoj: Lovor voli posve sunčan položaj zaštićen od vjetra, te bogato i vlažno tlo. Može se uzgajati i u većem loncu, ali treba ga unijeti u zatvoreno kada temperatura podne ispod -15°C. Lišće se bere cijele godine, a može se i sušiti. Ako suho lišće predugo stoji izgubi oštrinu okusa. Najbolje ga je upotrijebiti neokliko dana poslije sušenja.

Upotreba: List se dodaje varivima, juhama, umacima, marinadama, nadjevima, paštetama i divljači. Vadi se prije posluživanja. Dobar je i za aromatiziranje sirćeta. Može se staviti u posudu s rižom kako bi poprimila miris, te u posudu s brašnom kako se ne bi pojavili žišci. Uvarak od listova dodaje se u kupku za olakšavanje bolova u udovima. Suhi list koristi se i u potpuriju.

Lovorovo ulje se koristi kao lijek kod reumatskih oboljenja, a oparak pomaže probavi i potiče apetit. U narodnoj medicini koristi se kod hemoroida, za jačanje želuca, za brže izlučivanje mokraće, protiv grčeva, ubrzanog rada srca, nadimanja i oduzetosti.

Treba biti oprezan, jer svi lovori osim vrste Laurus nobilis su otrovni.

lovor

 

Matičnjak (Melissa officinalis L.) je višegodišnja uspravna, razgranjena, zelena biljka, visine od 30-80 cm. Listovi su nasuprotni, s dugom peteljkom, pri dnu jajolika oblika, po rubu narovašeni. Cvjetovi su smješteni u pršljenastim cvatovima u pazuhu gornjih listova i bijele su ili blijedo-žute boje. Stabljika naraste visoko od 30 do 80 cm, visoka je , razgranata i četverokutna. Kao i listovi ugodna je mirisa na limun.

Sadi se po vrtovima, a dolazi i samoniklo uz naselja, živice, po šljivicima, uz rubove šuma, po šikarama i grmlju.

U ljekovite svrhe koristimo listove. Krajem maja, prije ili na početku cvjetanja, odrežu se stabljike malo iznad zemlje te se skinu listovi. Suše se na toplom, sjenovitom mjestu (tavan). Mogu se sušiti i cijele grančice te poslije skinuti listovi. Druga berba je u septembru. Beremo ga po lijepom i sunčanom vremenu, kada više nema rose.

Matičnjak umiruje, poboljšava opće psihičko stanje organizma, dočarava lijepe misli i tijelu daje novu snagu. Zbog toga se i preporučuje kod histerije, hipohondrije i drugih tjeskobnih stanja. Također je koristan kod stišavanja želučane boli, živčanih napada, liječenja nervozne glavobolje i osjećaja vrtoglavice kod trudnica.

Posebno područje korisnosti matičnjaka vezano je uz srce. To je znao još i Paracelsus smatrajući matičnjak najboljom biljkom za srce, a za njegovo blagotvorno djelovanje znalo se još u antičko doba.

Matičnjak je i poznata medonosna biljka, jer nijedna druga biljka ne privlači toliko pčele svojim mirisom. Zbog pčele matice je i dobio ime matičnjak.

Osjećaj gađenja i povraćanja kod trudnica spriječava čaj od matičnjaka, kojem se doda malo soka od limuna, višanja ili malina. To je neškodljivo djelotvorno sredstvo. Živce jačaju i matičnjakove kupke.

melisa

Mažuran (Origanum majorana) još poznat pod nazivima majoran, majorana, majuran, mažurana, mažuran vrtni, mažuran divlji.
Mažuran je vrlo sličan okusom svom rođaku origanu (Oreganum vulgare L. ). U zemljama istočnog sredozemlja se često ne radi razlika u upotrebi ova dva začina. To je dovelo čak do toga da se u mnogim kuharicama kaže da ih je teško razlikovati, što nije istina.

Razlika je u mirisu i aromi. Mažuran ima jedan slatkasti, pomalo cvijetni miris, te slatko-gorki okus, koji blago podsjeća na pepermint.
Origano je mirisom i aromom puno intenzivniji.
Mažuran naraste do 50 cm. visine. Ima tanke, pomalo crvenkaste, vrlo razgranate stabljike, te sitne, srcolike, sa malim dlačicama pokrivene listove.

Kao začin ga često, za razliku od origana, kombiniramo sa drugim začinima. Sa timijanom čini izvrsnu kombinaciju za jela od iznutrica (jetra), sa klekovim bobicama se koristi u mesnim i jelima od divljači. Samog ga koristimo u juhama i varivima, umaci, jelima od peradi, krompira, paštetama.

Fino doziran mažuran koristimo u jelima od ribe.
Slaže se sa već pomenutim timijanon, klekovim bobicama, bosiljkom i ružmarinom.

Mažuran se koristi svijež, onda je aromatičniji, jelima se dodaje list na kraju kuhanja, jer dužim kuhanjem gubi aromu.
Mažuran možemo koristiti i sušen, tada koristimo cijelu biljku, sa stabljikom i cvijetom. Sušenog dodajemo na početku kuhanja.

U medicini mažuran pomaže protiv grčeva, pomaže izlučivanje kod upala grla, te upčenito umiruje živce.
Čaj od mažurana pomaže kod prehlada i bronhitisa. Glavobolja, kašalj, prehlada, hunjavica, astma, neuredna probava, probavne smetnje, želučane i crijevne tegobe.
U kozmetičkoj industriji se mažuran koristi u preparatima za njegu nečiste i masne kože.

mažuran

Metvica (mentha vrste) je ljekovita biljka koja obično naraste između 30 i 80 cm u visinu, te ima brojne podzemne i nadzemne vriježe. Stabljika je bridasta, te je u gornjem dijelu razgranjena. Listovi su duguljasti, 4 do 7 cm dugi, sa nazubljenim rubom. Ružičasti cvjetovi skupljeni su u cvatove na vrhovima ogranaka.

Listovi se mogu sabirati u bilo koje godišnje doba. Što se pak nalazišta tiče, vrsta mente koja se ovdje spominje je križanac nastao u drugoj polovini 20. stoljeća u Engleskoj, te se od tada uzgaja. Zbog toga se ovu biljku ne može naći samoniklu, nego se prvenstveno rasprostranjuje iz vriježa ili sjemena.

Čaj od mente je dobro sredstvo protiv želučanih i crijevnih tegoba, pogotovo onih vezanih uz napinjanje, grčeve i smrdljivu stolicu. Također, čaj od mente potiče stvaranje žuči i njezino izlučivanje. Protiv prehlade i gripe, neuredne probave, probavne smetnje, želučane i crijevne tegobe, jetrene i žučne tegobe.

metvica

Mravinac ili origano (Origanum heracleoticum, Origanum vulgare, Origanum hirtum; Cunila gallinacean) je samonikla biljka mediteranskog podneblja. To je višegodišnja biljka, koja naraste do visine od 60 cm. Stabljika ima male tamnozelene listiće, na vrhu zašiljene, vrlo slične izgledu paprene metvice, od koje se najlakše razlikuje kada cvjeta (cvate od lipnja do rujna )jer ima crveno-ljubičaste cvjetove. Biljka je prepuna eteričnog ulja, te se zbog toga koristi u medicini i prehrani. Nezaobilazan je sastojak umaka od paradajza pripremljenog na domaći način, kao i svih pica, a upotrebljava se svjež ili sušen.

U medicini se upotrebljava pri probavnim poteškoćama, proljevu, kao i kod smetnji unutarnjih organa, zbog svog sadržaja flavonida i fenolnih kiselina. Upotrebljava se protiv kašlja, astme, bronhitisa, neuredne probave, probavne smetnje, želučane i crijevne tegobe, jetrene i žučne tegobe.

origano

Ružmarin (rosmarinus officinalis) je grmolika biljka koja naraste i do dva metra visine, ugodnog i intenzivnog mirisa. Grane ružmarina su odrvenjele i gusto su obrasle kožnatim listovima bez peteljaka. Cvjetovi su svijetloplavi, sitni i u gornjim dijelovima skupljeni su u cvatove.

Listovi se beru neposredno prije cvjetanja (mart, april, a često ponovno ujesen). Suše se pri temperaturama ne većim od 35°C. Ružmarin je sredozemna biljka te se u suhim i toplijim dijelovima sredozemlja može naći kao samonikla biljka. Može se uzgajati i u hladnijim predjelima, ali ga se preko zime treba unijeti u zatvoreni i topliji prostor.

Ružmarin je poznat kao biljka koja potiče optok krvi i uravnotežuje nervni sistem. Također je dobar za spriječavanje grčeva u gornjem dijelu trbuha, gihta i reume. Koristi se i kod raznih oblika slabosti, pri čemu do izražaja dolazi svojstvo ružmarina da diže preniski krvni tlak.

Ružmarin se može koristiti i kao začin u brojnim jelima, kao što je pečeno bijelo meso, filana paprika, pljeskavice, ali i u brojnim drugim jelima.

ružmarin

Timijan (Thymus vulgaris) je višegodišnji,do 30 cm visoki polugrm sa svijetloružičastim ili bjelkastim cvjetovima, sličan majčinoj dušici, ali mu stabljika nije puzava i polegla već raste uspravno. Naziva se i manja mažurana, timas, majčina dušica.
Listovi su sitni, tvrdi, sitno dlakavi, lagano prema dolje savinuti, sivo-zelene boje.

Timijan – vrtna majčina dušica miriši ugodno, ima oštar okus zbog čega ga valja u kuhinji (u kulinarstvu) oprezno upotrebljavati. Sadrži do 2,5 % eteričnog ulja koje se sastoji od thymola, carvacrola ( karvakrol), cymola, pinena, linaloola, borneola… tanina i flavonoida. Timijan koji je više ispitan sadrži i željezo, kalcij, smolu. Najviše eteričnog ulja ima biljka oko 14 sati.

U kuhinji se upotrebljava timijan, dok se u liječenju upotrebljavaju obje vrste. Timijan se upotrebljava za pečenke, pržene ribe, umake i juhe. Omiljeni je začin za marinade i izradu biljnog sirćeta. Ulje se koristi protiv kašlja i dezinficira, te se koristi kod izrade vodice za usta i zubnih pasta. Mnoštvo biljnih likera sadrži timijan.

Glavno djelovanje je antimikrobno, spazmolitično. Naročito se koristi kod katara dišnih putova. Prije se koristila za liječenje glavobolje, bolesti jetre, za poboljšanje apetita i poticanje vjetrova. Koristi se kod bolesti mjehura i bubrega. Vanjska primjena jekod utrljavanja za liječenje reumatskih tegoba, i kao dezinfekcijsko sredstvo.

Koristi se i za glavobolje, kašalj, upalu grla, astmu, bronhitis, nedostatak apetita, neurednu probavu, probavne smetnje, nesanicu.

Za liječenje se sabiru mladice s cvjetovima prije i za vrijeme cvjetanja. Upotrebljava se samo gornja trećina vriježa. Ne trgati biljku.

timijan

Izvor: the majka

Dobre Kalorije
Right Menu Icon